Ženidba

O sakramentu Ženidbe

Već na prvim stranicama Biblije stoji napisano:  “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih… Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i njih dvoje bit će jedno tijelo” (Post 1, 27; 2, 24).

Trenutci kada dvoje ljudi, koji su spoznali da se vole i definitivno odlučuju započeti novi, zajednički život, spadaju u najznačajnije trenutke njihova života. Velik je i neizreciv misterij ljubavi između muškarca i žene koji se za cijeli život “predaju” jedno drugome da svoju ljubav žive neopozivo i do kraja vjerno. To je tolika tajna da je bračna ljubav između muža i žene u biblijskom govoru “znak” (simbol, slika) Božje ljubavi prema njegovu narodu.

Kršćanska ženidba je sakrament, tj. “vidljivi znak nevidljive Božje prisutnosti i ljubavi“ u životu bračnih drugova. Time veličina i ljepota ljudske ljubavi dobiva novi smisao: kršćanska je ženidba trajni znak Saveza ljubavi što ga je Bog sklopio s čovječanstvom u Isusu Kristu;  kršćanska je ženidba znak je ljubavi koju Bog dariva supruzima i kojom ih povezuje sa sobom; ona je sakrament i zato što na otajstven način izražava vjeru i nadu muža i žene da njihova ljudska ljubav može postati mnogo više nego što jest jer se temelji na Božjoj ljubavi i vjernosti.

Bitna svojstva kršćanske ženidbe:

1. dobro bračnih drugova
2. rađanje i odgajanje potomstva
3. jedinstvenost ili jednost – kršćanska ženidba može se sklopiti samo između jedne slobodne muške i jedne slobodne ženske osobe.
4. nerazrješivost – jednom valjano sklopljena kršćanska ženidba je nerazrješiva i traje do trenutka smrti. Krist je rekao: “Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja.”
5. svetost – sakrament ženidbe posvećuje supružnike, muža i ženu, i daruje im potrebne milosti za bračni i obiteljski život.

U temelju ovoga sakramenta stoji istina da kršćanska ženidba ne ovisi tek o ljudskoj volji i htijenju, nego je treba promatrati u svjetlu Božjega spasenjskog nauma (usp. Izjave i odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, NDS 2022., br. 82 (dalje: Sinoda).

Svaka je ljubav stvaralačka. To osobito vrijedi za ljubav muža i ženu koji su pozvani da sudjeluju u stvaranju novih života odgovornim rađanjem djece i takvim odgojem da im djeca mogu odrasti u slobodne i odgovorne ljude. Osim toga, supruzi su pozvani da se ne zatvaraju u svoj “krug”, nego da u življenju bračne i obiteljske ljubavi postaju sve sposobniji za “otvorenost” drugima: angažmanom u zajednici u kojoj žive, radom u svojoj profesiji, prisutnošću i pomaganjem onima kojima je potrebna pomoć, i dr.

Možemo reći da su supruzi jedno drugome podjeljuju sakramenat ženidbe jer se taj sakrament sklapa privolom koju oni izražavaju jedno drugome pred svjedocima („kumovima“) i pred predstavnikom Crkve. No, isto tako možemo reći da sakrament ženidbe podjeljuje Crkva, jer je duboko značenje tog sakramenta Božji dar koji Bog supruzima poklanja preko Crkve.

Po sakramentu ženidbe Bog na poseban način ispunja supruge svojom ljubavlju i snagom  da ne sustanu i da stalno napreduju u vjernosti i ljubavi te da mogu istinski primiti, voljeti i kršćanski odgajati djecu.

Obitelj je osnovna i najvažnija stanica ljudskoga društva. Zato se za brak i obitelj treba spremati vrlo savjesno i odgovorno. Najbolja priprava za ženidbu jest puno upoznavanje osobe i upoznavanje dužnosti obiteljskoga i bračnog života. U pripravu na brak spada još: sačuvati nevino i zdravo tijelo, te čistu dušu i srce.

Važne napomene uz sakramenat Ženidbe

Poželjno je da se sakrament ženidbe slavi uz misno slavlje s blagdanskim obilježjem, u duhu jednostavnosti, ozbiljnosti i molitve, kako bi se euharistija doživjela kao sakrament kojemu vodi sav sakramentalni i duhovni život vjernika (usp. Sinoda, br. 84 §2). Zato je potrebno da se izbjegne, bilo prije slavlja, bilo poslije slavlja, raskalašeno i bučno ponašanje. Često se među sudionicima svadbe nađu oni koji su se dijelom udaljili od Crkve i od slavlja Dana Gospodnjega, a često ima i nekrštenih i pripadnika drugih vjerskih zajednica. Zato je potrebno upravo pred njima naglasiti svetost sakramenta i ozbiljnost trenutka slavlja. S posebnom pozornošću pazit će se da u slavlje ženidbe ne bude pripušteno ništa što bi bilo nepripadno liturgijskom obredu, kao ni ništa što bi zasjenjivalo narav i svetost sakramentalnoga slavlja. Osobito neka se nastoji da pjesme i skladbe u slavlju ženidbe svojim sadržajem i oblikom odgovaraju pripadnom obrednom trenutku. Pri urešavanju liturgijskoga prostora za slavlje ženidbe vodit će se briga o svetosti mjesta, imajući na umu središnjost oltara te svetost drugih mjesta (Sinoda, br. 84 §4 i 5). Isto tako, treba voditi računa oko toga da se prostor oko crkve ostavi uredan, bez smeća.

Ženidba se redovito slavi u župi i u župnoj crkvi zaručnika ili zaručnice (Sinoda, br. 84 §6). Zbog opravdanoga razloga vlastiti župnik (župnik zaručnika ili zaručnice) može dopustiti da se ženidba slavi u nekoj drugoj župnoj crkvi uz posebnu dozvolu (Otpusnica za vjenčanje). Ukoliko se ženidba slavi u vremenu korizme ili došašća, osobitu pažnju treba obratiti na ozbiljnost i poštivanje pokorničke naravi tih liturgijskih vremena.

Prije dogovora o svadbenoj dvorani, fotografiranju ili bračnome putovanju, mladenci bi se trebali dogovoriti za termin sa župnikom kako ne bi došlo do kolizije sa drugim župnim slavljima. Mladenci se trebaju javiti u župni ured najmanje 3 (tri) mjeseca prije vjenčanja ako imaju sve sakramente ili 6 (šest) mjeseci ranije ako im nedostaje koji od sakramenata. Da bi se mogao sklopiti sakrament ženidbe mladenci trebaju biti dostatno poučeni, te zajedno sa župnikom započeti neposrednu pripravu tj. ispuniti pravni postupak predviđen kanonskim pravom – Postupak za ženidbu – po kojemu se utvrđuje da su zadovoljeni svi uvjeti kako bi se ženidba mogla sklopiti (usp. Kan 1066). Dio pravnoga postupka je i Ženidbeni navještaj koji se obavlja u župama prebivališta zaručnika i zaručnice. A nakon sklapanja ženidbe, dužnost je župnika upisati ženidbu u župnu Maticu vjenčanih te obavijestiti župe krštenja kako bi se činjenica ženidbe upisala i u Maticu krštenih.

Da bi mogli započeti neposrednu pripravu za sklapanje ženidbe, mladenci trebaju proći bližu pripravu koja se naziva Zaručnički tečaj. Dokumenti koji su potrebni za sklapanje ženidbe su:

• Krsni i slobodni list (ne stariji od 6 mjeseci). Krsni i slobodni list izdaje se samo u župi u kojoj je osoba krštena.
• Potvrda o sv. Potvrdi ili Krizmi ukoliko činjenica sv. Potvrde nije upisana na Krsnome listu.
• Potvrda o pohađanju zaručničkog tečaja.
• Dva formulara iz matičnog ureda za učinkovitost ženidbe na civilnom području. Formulare izdaje Matični ured prema mjestu u kojemu će se slaviti sakrament ženidbe, unutar mjesec dana prije ženidbe. Ukoliko su mladenci već civilno vjenčani umjesto tih formulara potrebno je priložiti fotokopiju Vjenčanoga lista.

Crkva dopušta i ženidbu u slučajevima katolika sa krštenom nekatoličkom osobom ili nekrštenom osobom. U tom slučaju treba poštivati posebne odredbe Crkve te se preko župnika trebaju obratiti mjerodavnoj crkvenoj vlasti i dobiti Dopuštenje ili Oprost za sklapanje takve ženidbe.

Neposredno prije slavlja sakramenta ženidbe mladenci će se ispovjediti te sa svećenikom dogovoriti cijeli tijek slavlja. Mladenci pred oltar dolaze zajedno, kao ravnopravni, u pratnji svećenika. Dovođenje mladenke od strane oca ili nekoga drugoga nije u duhu katoličke liturgije, jer se na taj način dobiva dojam da otac prodaje kćer i gubi se smisao ravnopravnosti ulaska u brak. Važno je voditi računa je ženidba u prvome redu sakrament te da treba poštivati svetost sakramenta i prostora u kojemu se slavi. Svi sudionici slavlja neka poštuju svetost prostora crkve te neka dođu u odjeći koja je prikladna svetom prostoru crkve i raspoloženju koje priliči svetome prostoru. Fotografi i snimatelji moraju također poštivati liturgiju i svetost prostora i ne ometati sam tijek slavlja. Ukoliko si mladenci organiziraju soliste ili zbor koji će svojim pjevanjem uzveličati slavlje, treba voditi računa da se izvode duhovne pjesme. U crkvi se ne mogu izvoditi pjesme svjetovnog karaktera.