Sv. Potvrda ima svoje biblijsko utemeljenje u Djelima apostolskim koja nam svjedoče: “Kada su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih, i oni primahu Duha Svetoga” (Dj 8,14-17)
Sv. Potvrda – Krizma je sakrament Duha Svetoga kojega može primiti samo krštena osoba, jednom u životu. Po ovom sakramentu krštenik prima puninu dara Duha Svetoga da bi svojim životom i vjerom svjedočio živu prisutnost Isusa Krista. Riječ potvrda jest prijevod latinske riječi confirmatio, a ova dolazi od glagola confirmare što znači “učvrstiti”, “ojačati”.
Primiti Duha Svetoga znači primiti Duha Branitelja i Tješitelja, treću božansku osobu Presvetog Trojstva, koga nam je Isus poslao. Po njemu imamo zaštitu u životu i uvodimo se u cjelokupnu istinu koju je Isus svojim životom čovjeku objavio. Duh Sveti jest Duh Oca i Sina. To je veza, vječna ljubav između Oca i Sina. Uloga Duha Svetoga posebno je bila vidljiva u prvoj Crkvi. Snagom Duha Svetoga apostoli su neustrašivo propovijedali Isusov nauk – Evanđelje, činili su čudesne znakove i mnoge su obratili da prigrle puninu spasenja darovanu po Kristu. Krštenik u sakramentu Sv. Potvrde, po posebnome daru Duha Svetoga, biva utvrđen i osnažen u življenju krsne milosti. Sakrament Potvrde nas “dublje ukorjenjuje u božansko posinjenje, čvršće nas sjedinjuje s Kristom, umnaža u nama darove Duha Svetoga, usavršuje naš vez s Crkvom te nam priopćuje osobitu snagu Duha Svetoga da kao pravi svjedoci Kristovi, riječju i djelom, širimo i branimo vjeru, da hrabro ispovijedamo ime Kristovo i nikada se ne stidimo njegova križa”.
Da bi netko mogao pristupiti Sv. Potvrdi, treba biti: kršten, u stanju milosti (tj. u prijateljstvu s Bogom i ljudima), prikladno poučen i kadar obnoviti krsna obećanja. Priprava za sakrament Potvrde ima zadaću čuvati i produbljivati povezanost Potvrde sa sakramentom Krštenja, kako bi se doživjela kao sakrament inicijacije koja osobi daruje novi (kristovski) identitet i produbljuje nove (eklezijalne) sveze pripadnosti.
U krštenju krštenik prima po prvi put Duha Svetoga, a puninu Duha postiže u sakramentu Sv. Potvrde. U ovom sakramentu prima sedam darova Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. Te darove Crkva smatra redovitim darovima Duha Svetoga, a izvanredni darovi nazivaju se karizme. Karizma je posebni dar koji dobivaju pojedinci za dobro cijele Crkve.
Primiti sakrament Sv. Potvrde znači biti spreman to posvjedočiti u svojemu životu i to:
- javno se priznavati vjernikom
- ići redovito u crkvu
- redovito pristupati sakramentima
- redovito moliti
- ljubiti i pomagati svoje bližnje
- stjecati vjersko znanje (ići na vjeronauk)
- čuvati se grijeha
Sakrament Sv. Potvrde redovito podjeljuje biskup, a kao izvanredni djelitelj može biti i svećenik kojega za to ovlasti biskup.
Sam obred sakramenta Sv. Potvrde obično se dijeli u zajedništvu sa sakramentom Svete Mise ili Euharistije i to nakon evanđelja i homilije.
Obred Sv. Potvrde sastoji se od tri dijela:
- obnova krsnih obećanja kojom se krizmanici opredjeljuju za život u vjeri;
- polaganje ruku koje prati molitva. Ispruženim rukama nad potvrđenicima biskup moli molitvu;
- pomazanje svetom krizmom (svetim uljem) – nakon polaganja ruku i molitve svaki pojedini krizmanik u pratnji svoga kuma dolazi pred biskupa. Biskup polaže ruku nad krizmanikovu glavu, maže ga svetim uljem praveći mu na čelu znak križa. Prikladna tvar za podjelu sakramenta sv. Potvrde je maslinovo ulje u kojega su dodani balzami i miomirisi, a kojega blagoslivlja biskup na Veliki Četvrtak. Pri podjeli sakramenta biskup izgovara krizmanikovo ime i govori:
- Biskup: N. primi pečat dara Duha Svetoga.
- Krizmanik: Amen.
- Biskup: Mir tebi.
- Krizmanik: I s duhom tvojim.
Ovim je potvrđenik zauvijek “obilježen” Božjom ljubavlju i svojim obećanjem da će biti vjernik. Taj je “biljeg” pred Bogom “neizbrisiv”.
Potvrđenike prate i predstavljaju biskupu kumovi. Budući da su kumovi pomoćnici i predvodnici u kršćanskom životu potvrđenika, osim što će mu biti prijatelji na koje će potvrđenik uvijek moći računati oni se trebaju isticati i uzornim kršćanskim životom. Za kumove vrijede isti uvjeti kao i za kumove kod krštenja, a to je da budu dovoljno zreli za tu zadaću (najmanje 16 godina života), da su kršteni te da pripadaju Katoličkoj Crkvi, da su potvrđeni i pričešćeni, da im crkveni zakoni ne zabranjuju vršiti službu kumova. Ukoliko žive u braku, da su sklopili sakramenat Ženidbe s osobom s kojom žive u braku, te što je također važno, da žive vjerničkim životom tj. da redovito prakticiraju svoju vjeru. Oni koji su rastavljeni i ponovno civilno vjenčani, ili oni koji žive samo u civilnoj bračnoj zajednici ili izvanbračnoj zajednici, takvi ne mogu kumovati. Preporuča se da kum ili kuma budu isti koji su bili kod krštenja. (Usp. Sinoda, br. 68 §6)
Praktične napomene o sakramentu Sv. Potvrde
Hrvatska biskupska konferencija nam u dokumentu „Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici, Glas koncila 2008.“ (dalje: Direktorij) i Izjave i odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, NDS 2022. (dalje: Sinoda), o sakramentu sv. Potvrde određuje sljedeće:
Velika većina krštenih prima sakrament Sv. Potvrde. U našoj Crkvi ovaj se sakrament podjeljuje u različitim godinama života, ili u posljednje dvije godine osnovne škole tj. u 14. ili 15. godini života, ili tijekom pohađanja srednje škole tj. u 17. ili 18. godini života. (Direktorij, br. 60; Sinoda, br. 68)
Priprava u župi krizmanika. Priprava se redovito obavlja u župi krizmanika u kojoj se i slavi taj sakrament. Ako bi iz opravdanih razloga kandidat morao primiti svetu Potvrdu u drugoj župi, neka to bude uz jasnu suglasnost mjerodavnih svećenika i uz pismenu potvrdu o obavljenoj pripremi. (Direktorij, br. 70; Sinoda, br. 68)
Priprava kroz euharistijska slavlja. Poželjno je da djeca koja su već pristupila sakramentu Euharistije nastave svoj odgojni put produbljivanjem vjere kroz redovitu župnu katehezu, živim sudjelovanjem na nedjeljnim euharistijskim slavljima i uključenjem u župnu zajednicu, te da se ona ne svede samo na bližu i neposrednu katehetsku pouku. (Direktorij, br. 67; Sinoda, br. 67 §1)
Bliža priprava za slavlje sakramenta Potvrde, koja će slijediti poseban program župne kateheze za potvrđenike, neka traje dvije godine. Uz redovito pohađanje župne katehetske priprave, jedan od uvjeta za pristup sakramentu Sv. Potvrde jest i redovito pohađanje vjeronauka u školi. Primanje sakramenta odgodit će se do ispunjenja uvjeta određenih od mjesnoga ordinarija. (Sinoda, br. 67 §2 i 4) Školski vjeronauk ne može zamijeniti niti nadomjestiti župnu katehezu. To znači da se nikako ne može prihvatiti praksa oslanjanja samo na školski vjeronauk odnosno vjeroučitelja u školi što se tiče priprave za krizmu, a zanemarivanja župnih katehetskih susreta, pogotovo u “godini krizme”.
Osim potrebnog znanja kršćanskih istina treba isticati iskustvo kršćanskog života. Provjera znanja i aktivnosti u životu mjesne Crkve može se obaviti i pred zajednicom vjernika.
Sud o prikladnosti kandidata za primanje tog sakramenta spada na župnika ili drugog svećenika, u suradnji s katehetama koji su pripremali kandidate za svetu potvrdu. (Direktorij, br. 68)
Čuvajući svetost sakramenta i dostojan način slavljenja, brižno neka se nastoji da slavlje sakramenta Potvrde ne bude zasjenjeno neprikladnim načinom odijevanja krizmanika i kumova, izvanjskim svečanostima, raskošnim gozbama, skupim darovima i drugim elementima koji su protivni kršćanskome duhu slavljenja, kako bi skromnost u izvanjskome slavljenju jasnije otkrila izobilnost dara koji se prima u sakramentu. (Sinoda, br. 68 §7)
Župnik će se pobrinuti da svi oni koji su primili sakrament Potvrde budu pravovremeno upisano u župnu Knjigu krizmanika te da primljeni sakrament bude zabilježen u Maticu krštenih. (Sinoda, br. 68 §9)