Krštenje je prvi i temeljni sakrament Crkve, “vrata” u Kristovu zajednicu. Isus je rekao: “Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se”.
Krštenje ima svoje biblijsko utemeljenje u Isusovoj rečenici: “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve sto sam vam zapovjedio!” (Mt 28,19-20)
Ovaj sakrament nas čisti od istočnoga grijeha kao i od svih drugih grijeha i daje nam posvetnu milost te po njemu postajemo djeca Božja, braća Kristova, članovi Crkve i baštinici Neba. Onaj tko nije primio krštenje ne može primiti niti jedan drugi sakrament.
Krštenje je vidljivi znak po kojemu postajemo slični, “suobličeni” Isusu Kristu, prvom Božjem odabraniku, u njegovoj smrti, ukopu i uskrsnuću. Stoga su kršćani od davnine krštenje najsvečanije slavili redovito u vazmenoj noći između Velike subote i Uskrsa, kad Crkva slavi Kristov Vazam (Pashu), tj. njegov prijelaz s ovoga svijeta k Ocu po smrti i uskrsnuću. Krštenikov prolaz kroz smrt, ukop i uskrsnuće s Kristom lijepo simbolizira uranjanje krštenika u vodu u obredu krštenja kada se krštenje obavlja uranjanjem.
Tri su vrste krštenja: vodom, krvlju i željom, a sam obred krštenja vodom može biti na tri načina: uranjanjem, polijevanjem ili škropljenjem. Krštenje krvlju jest mučeništvo podneseno zbog vjere kod osobe koja nije krštena vodom. Krštenje željom jest onda kad se netko želi krstiti ali ga smrt ili nešto drugo spriječi. Dakle, mučeništvo ili želja nekrštenih osoba da se krste imaju učinke kao i krštenje vodom.
Obred krštenja
Da bi se netko krstio, on mora izraziti želju da bude kršten. Zato u obredu krštenja odraslih svećenik pita kandidata: “Što tražiš od Crkve Božje?” Odgovor je: “Krštenje.” Kod krštenja male djece njihovu želju za krštenjem izražavaju njihovi roditelji i kumovi koji time preuzimaju dužnost da svoju djecu odgajaju u vjeri.
Zatim krštenik sluša Božju riječ. Njome ga Bog poziva na vjeru i obraćenje. Snagom te riječi Bog iznutra obraća njegovo srce. Odrasli krštenici pripremaju se na krštenje i slušaju Božju riječ kroz dulje vrijeme, kako bi njihova vjera i obraćenje dovoljno sazreli. To se vrijeme zove “katekumenat”.
Obraćenje i vjeru krštenici izražavaju odreknućem od “Sotone” – odbacuju zlo i Zloga (đavla), grijeh i praznovjerje – te ispoviješću vjere kojom se neopozivo opredjeljuju za Boga u Isusu Kristu. Svakom je kršteniku za krštenje nužna vjera. Mala djeca ne mogu imati osobne vjere, zato se ona krste u vjeri svojih roditelja, kumova i cijele Kristove zajednice. Da bi roditelji mogli valjano ispovjediti vjeru za krštenje svoga djeteta, često će im biti potrebno da se ponovno i sami potpunije dadnu uputiti u vjeru slušanjem i razmišljanjem Božje riječi pod vodstvom službenika Crkve (župnika, katehete).
Bitni čin krštenja jest trostruko „pranje vodom“ – bilo uranjanjem, bilo polijevanjem, bilo škropljenjem – uz riječi: JA TE KRSTIM U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA.
Redoviti krstitelj je svećenik (ili đakon). U izvanrednim i hitnim slučajevima može krstiti svatko tko zna što je krštenje i voljan je krstiti krštenika. Katolička vjera zato ne pozna i ne dopušta prekrštavanja. Čovjek koji vjeruje i želio bi se krstiti, a ne može, kršten je već željom. Tko nekršten mučeništvom posvjedoči svoju vjeru kršten je krstom krvi.
Uz osnovni obred krštenja koji je već navedeni obred “pranja vodom”. Svećenik kod krštenja izgovara riječi: (ime krštenika) ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Uz osnovni obred imamo i dodatne obrede:
- Mazanje krizmom označuje da krštenik postaje pomazanik s Kristom-Pomazanikom (Mesijom), suradnik u njegovoj proročkoj, svećeničkoj i kraljevskoj službi.
- Bijela haljina znak je novoga krštenikova dostojanstva (krštenjem postajemo “Božja djeca”) i znak njegove krsne nevinosti po oproštenju grijeha – ali i znak njegove obveze da odsada živi neokaljano po uzoru na Isusa Krista koji nije počinio zla i grijeha.
- Krsna svijeća se pali na uskrsnoj svijeći koja označuje prisutnost Isusa Krista – Uskrsloga. On je svjetlo i putokaz za novi život krštenika i izvor svega što nam se dariva po krštenju.
- Obred “Efeta”, tj. obredno otvaranje krštenikovih ušiju i usta simbolički pokazuje da je krštenik stupio u novi odnos s Bogom: odsada će njegov život biti neprestano i pomno slušanje Božje riječi te spremno odazivanje toj riječi; (takvo će ga slušanje Božje riječi osposobljavati da za ljude može pronalaziti “prave riječi”.
Svake godine u Vazmenoj noći slavimo spomen svoga krštenja. Zato te noći obnavljamo svoja krsna obećanja: odričemo se đavla i ispovijedamo vjeru. To činimo i u nekim važnim trenucima svoga kršćanskog života: kod potvrde (krizme), kod prve pričesti, kod popudbine, na misijama i sl.
Krsno opredjeljenje za Krista je neopozivo, ono trajno određuje i usmjeruje naš život, ako ga nevjerom i zlim životom ne pretvorimo tek u otvorena vrata od kojih dalje nismo ozbiljno koraknuli.
Praktične napomene o sakramentu Krštenja
Sakrament krštenja podjeljuje se u župnoj crkvi u kojoj krštenik ima prebivalište ili boravište, osim ako postoji opravdani razlog da se krsti u drugoj župnoj crkvi (Usp. Izjave i odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, NDS 2022., br. 64 §3 (dalje: Sinoda)).
Za krštenje djeteta roditelji se trebaju na vrijeme obratiti svome župniku kako bi dogovorili termin krštenja i sve ostale pojedinosti. Dokumenti koji su potrebni za krštenje djeteta su:
- Izvod iz matične knjige rođenih (priložiti fotokopiju)
- Posvjedočenje za kumove koje im izdaje župnik župe u kojoj borave. Krsni kumovi su svjedoci i jamci za vjeru krštenika pred kršćanskom zajednicom i predstavnici kršćanske zajednice pred krštenikom; suradnici i pomoćnici roditeljima u kršćanskom odgoju krštenika, osobito uzornim kršćanskim životom. Zato se za kumove traži da budu dovoljno zreli za tu zadaću (najmanje 16 godina života), da su kršteni te da pripadaju Katoličkoj Crkvi, da su potvrđeni i pričešćeni, da im crkveni zakoni ne zabranjuju vršiti službu kumova. Ukoliko žive u braku, da su sklopili sakramenat Ženidbe s osobom s kojom žive u braku, te što je također važno, da žive vjerničkim životom tj. da redovito prakticiraju svoju vjeru. Oni koji su rastavljeni i ponovno civilno vjenčani, ili oni koji žive samo u civilnoj bračnoj zajednici ili izvanbračnoj zajednici, takvi ne mogu kumovati. (Usp. Sinoda 65)
- Potvrdu roditelja da su sklopili crkveni ili civilni brak.
- Suglasnost vlastitoga župnika ukoliko se krštenje podjeljuje izvan vlastite župe.
Kod krštenja nije potrebno dodavati drugo ime osim onoga pod kojim je dijete uvedeno u Matičnu knjigu rođenih, a roditelji i kumovi neka se pobrinu da to ne bude ime tuđe kršćanskom osjećaju.
Nakon krštenja, novokrštenika se upisuje u Maticu krštenih Župe u kojoj je kršten.