S tjelesima pokojnika treba se ophoditi s poštovanjem i ljubavlju u vjeri i nadi uskrsnuća. Pokopati mrtve djelo je tjelesnog milosrđa, tj. iskazivanje časti djeci Božjoj, hramovima Duha Svetoga. Katolička Crkva uči da kršćanski pogreb ne podjeljuje pokojniku ni sakrament ni blagoslovinu. Crkva puna vjere slavi Kristovo vazmeno otajstvo sa željom da oni koji su krštenjem postali sutjelesnici Krista umrloga i uskrsloga, s njime po smrti prijeđu u život. Stoga Crkva za svoje preminule članove prikazuje euharistijsku žrtvu Kristova vazma, te uzdiže molitve za njihov pokoj. Kršćanski sprovod je liturgijsko slavlje Crkve u kojemu ona izražava djelotvorno zajedništvo s pokojnikom te naviješta i sama obnavlja vjeru u vječni život. Osnovni smisao kršćanskoga sprovoda jest ispovijedanje vjere kršćanske zajednice u uskrsnuće tijela. Zato Crkva budno bdije nad liturgijom sprovoda i mjerodavno ju uređuje, ne dopuštajući da se u liturgijski dio pogreba ne unese ništa što je nepripadno slavlju Crkve i što bi zasjenilo vjeru u uskrsnuće i vječni život. (usp. Izjave i odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, NDS 2022., br. 86 (dalje: Sinoda). U tome smislu Crkva dopušta i spaljivanje mrtvih tjelesa (kremiranje), samo ako ta odluka ne dovodi u pitanje vjeru u uskrsnuće tijela.
Sprovod po obredu Katoličke Crkve pripada svakom njezinom članu koji je u Katoličkoj Crkvi kršten ili je kao već valjano krštena osoba u nekoj nekatoličkoj kršćanskoj zajednici stupio u puno zajedništvo Katoličke Crkve. Izopćenima i onima koji su svojevoljno napustili katoličko zajedništvo uskraćuje se katolički obred sprovoda. Isto tako, kršćanski sprovod je u prvome redu oproštaj zajednice od svojega člana, a svećenik predstavlja župnu zajednicu kojoj je vjernik pripadao. Pripadnici drugih vjerskih zajednica (pravoslavni, protestanti, muslimani, jehovini svjedoci…) trebali bi se za sprovod obratiti službeniku svoje vjerničke zajednice. Prema crkvenome pravu crkveni sprovod se uskraćuje:
- otpadnicima od vjere, krivovjernicima ili raskolnicima;
- onima koji su izabrali spaljivanje tijela zbog razloga protivnih vjeri;
- očitim grešnicima kojima nije moguće dopustiti crkveni sprovod bez javne sablazni vjernika (Kan 1184 §1);
Liturgija sprovoda, kao čin crkvene zajednice, u potpunoj je mjerodavnosti svećenika ili drugoga liturgijskog služitelja te se uređuje prema liturgijskim i drugim crkvenim odredbama i propisima (Sinoda, br. 86 §4).
Slavlje katoličkoga sprovoda sastoji se od četiri dijela:
- Pozdrav okupljene zajednice oko pokojnikova lijesa s tijelom događa se u ozračju vjere u iščekivanju vječnoga života.
- Služba riječi. Predvoditelj slavlja naviješta riječ Božju uzetu iz svetopisamskih tekstova Staroga i Novoga zavjeta.
- Euharistijska žrtva. Sprovodna sveta misa zadušnica ili requiem slavi se ili u prisutnosti lijesa s pokojnikovim tijelom prije samog ukopa ili nakon ukopa u dogovoreno vrijeme.
- Oproštaj s pokojnikom, čiji su zemni ostaci prisutni u lijesu, je čin kojim ga crkvena zajednica preporučuje Bogu.
Važne napomene uz katolički sprovod
Katolička Crkva poziva svoje vjernike da omoguće svojim najbližima proživjeti posljednje trenutke njihova života s dostojanstvom i mirom. Uz dužnu tjelesnu i zdravstvenu skrb za umiruće, oni koji su im bliski neka ih podupru molitvom te se pobrinu da prime sakramente koji pripremaju za susret s Bogom živim (Ispovijed, Bolesničko pomazanje i Pričest kao popudbina).
Kada se dogodi smrt potrebno je pažljivo sve pripremiti za dostojanstveni sprovod. U pogrebnom (komunalnom) poduzeću treba dogovoriti termin sprovoda. Zatim se obitelj pokojnika treba obratiti svećeniku u Župni ured kako bi dogovorili pojedinosti za sprovod i da bi se slavlje sprovoda pripremilo na doličan način i da bi bilo potpuno pridržano mjerodavnosti i odgovornosti liturgijskoga služitelja (usp. Sinoda, 86 §1). U Župni ured će obitelj dostaviti potrebne podatke o pokojniku kako bi pokojnika upisali u župnu Maticu umrlih (podaci moraju biti potpuni i točni). Ukoliko obitelj uzima pjevače ili svirače za sprovod važno je voditi računa o tome da je katolički sprovod ponajprije molitva i liturgijski čin te da se unutar liturgijskog (crkvenog) obreda mogu pjevati samo crkvene (duhovne) pjesme. Sva ostala – svjetovna – glazba može se izvoditi samo izvan obreda. Kod dogovora sa svećenikom dogovara se i sprovodna sveta Misa – zadušnica – koja će biti u dogovoreno vrijeme, nakon sprovoda. Valja voditi računa da se često se u obitelji pokojnika ili među sudionicima sprovoda nađu oni koji su se dijelom udaljili od Crkve i od slavlja Dana Gospodnjega, a često ima i nekrštenih ili pripadnika drugih vjerskih zajednica. Potrebno je u takvim trenucima paziti na svetost i ozbiljnost trenutka, te je potrebno voditi računa o tome da k svetoj pričesti ne pristupaju oni koji već duže vrijeme nisu pristupili sakramentu ispovijedi ili koji možda uopće nisu pripadnici Katoličke crkve. Često si neki vjernici krivo protumače kako se pričešćuju za pokojnika, a ne za sebe. Važno je napomenuti da se svako pričešćuje za sebe, a za pokojnika se možemo moliti.
Obljetnice smrti naših pokojnika
Katolička Crkva preporuča svojim članovima da mole za svoje pokojnike, jer na taj način im pomažemo u njihovu čišćenju na putu do gledanja lica Božjega. Po molitvi ostajemo povezani s našim pokojnicima. Također se preporuča da se vjernici dogovore sa svojim župnikom radi slavljenja svetih Misa o obljetnici smrti. Sveta Misa može se prikazati ili za jednoga pokojnika ili za više njih u istome slavlju.
Pijetet prema pokojniku izražavamo i time da se podigne nadgrobni spomenik i da redovito održavamo i pohađamo grob. Najmanje što možemo učiniti jest da barem svake godine o svetkovini Svih Svetih i o Spomenu svih vjernih mrtvih (Dušni dan) uredimo grobove dragih pokojnika, okitimo cvijećem i zapalimo svijeću te da se za njih redovito pomolimo.