Po sakramentu pomirenja ili ispovijedi Bog preko svećenika oprašta sve učinjene grijehe koje iskreno ispovjedimo, a vjernik stupa u spasenjsko zajedništvo s Bogom u njegovoj Crkvi, a u sakramentu euharistije uvijek iznova obnavlja dostojanstvo otkupljenika te se izručuje čudesnoj obnovi dara vjere Izjave i odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, NDS 2022., br. 76 (dalje: Sinoda). Za ovaj sakrament imamo tri naziva: sakrament pomirenja – pomirujemo se s Bogom, s ljudima i sa samima sobom; sakrament ispovijedi – ispovijedamo i pred svećenikom, službenikom Crkve, Bogu priznajemo grijehe; sakrament pokore – izvršavamo pokoru za grijehe koje smo počinili. Da bi sakrament bio cjelovit i potpun trebaju biti uključena sva tri značenja sakramenta. Sakrament pokore je Božji zahvat u život čovjeka zarobljena ili ranjena grijehom; to je sakrament otvaranja Božjih ruku čovjeku koji se obraćenjem vraća daru spasenja. Taj sakrament obnavlja u čovjeku krsnu milost zajedništva s Bogom i njegovom Crkvom. To sažeto izriče i molitva u sakramentalnoj ispovijedi ističući da je „Bog Otac milosrđa koji je smrću i uskrsnućem svojega Sina pomirio sa sobom svijet i izlio Duha Svetoga na otpuštenje grijeha (Sinoda, br. 76).
Sakrament pomirenja svoje biblijsko utemeljenje ima u Isusovome ukazanju učenicima nakon uskrsnuća kada im je rekao: “Primite Duha Svetoga. Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im, kojima zadržite, zadržani su im.” (Mt 20,22). Ispovijed je nenadomjestivo čišćenje duše i postizanje duhovnog mira po kojem se čovjeku opraštaju grijesi, a samim time biva ojačan u borbi protiv grijeha, daje mu duhovnu slobodu, jača vjeru, potiče na unutarnju promjenu i djela milosrđa.
Grijeh je tragično odbijanje ljubavi prema Bogu i bližnjemu. A kršćansko obraćenje je je ponovno prihvaćanje služenja iz ljubavi, stalno nastojanje da ljubav bude jača. Zato su pojedini čini ljubavi ujedno pravi čini obraćenja. A posljednji i najvažniji cilj kršćanskoga obraćenja je Bog. Zato nikada ne smijemo zaboraviti da je Bog toliko ljubio čovjeka da je postao jedan od nas, kako bismo mogli biti dionici njegova života.
Važno je nastojati na onom unutarnjem obraćenju, ali isto tako to se obraćenje mora očitovati u vanjskom, vidljivom činu sakramentalnog slavlja. Danas susrećemo određeni broj vjernika koji misle i tvrde da je dovoljno ispovjediti svoje grijehe Bogu i da nije potrebno pristupiti sakramentu pokore. Zato treba nastojati da takvi vjernici shvate, s jedne strane, eklezijalnu dimenziju grijeha i pokore, a s druge strane,, nužnost obraćenja Gospodinu uz pomoć vidljive Crkve, prvotnog sakramenta spasenja, da bi grijeh bio oprošten. Papa Pio XII jednom je rekao: „Grijeh ovoga stoljeća jest gubitak osjećaja grijeha:“ Važno je da čovjek postane svjestan grijeha, osobito je važno naglasiti značenje i sadržaj tradicionalne podijele grijeha na „smrtne“ ili „teške“ i „lake“ ili „oprostive“ Smrtni ili teški grijeh je svaki grijeh kojemu je objekt teška stvar, a učinjen je u punoj svijesti i slobodnim pristankom. Onaj tko je u stanju smrtnoga ili teškoga grijeha morao bi svakako pristupiti sakramentu pokore prije nego li pristupa sakramentu euharistije.
Da bismo se dobro i plodonosno ispovjedili potrebno je sljedeće:
- ispitati savjesti. Ispit savjesti je „čin koji ne smije biti neko tjeskobno psihološko samopromatranje, nego iskreno i ozbiljno sučeljavanje s unutarnjim ćudorednim zakonom, s evanđeoskom mjerilima što ih predlaže Crkva, sa samim Isusom Kristom, koji je učitelj i životni uzor, i s nebeskim Ocem, koji nas poziva na dobro i savršenstvo“. Osvjetljeni Božjom riječju po ispitu savjesti nastojimo ponovno uspostaviti ljestvicu vrijednosti koju je grijeh narušio. Dobar ispit savjesti je osnovni, a nekada i nenadomjestivi uvjet za valjanu i plodonosnu ispovijed.
- iskreno se pokajati za grijehe
- čvrsto odlučiti da više nećemo griješiti
- iskreno ispovjediti sve grijehe
- izvršiti zadanu pokoru
Sam čin ispovijedi sastoji se od dva dijela: priznavanja grijeha u kojem se čovjek djelovanjem Duha Svetoga obraća i priznaje grijehe i svećenikovo odrješenje koji u Kristovo ime podjeljuje oproštenje i određuje način zadovoljštine, tj. pokore za grijehe.
U ispovijedi u prvome redu ispovijedamo teške grijehe, ali Crkva živo preporučuje i ispovijed svakodnevnih pogrešaka – lakih grijeha. Redovita ispovijed lakih grijeha nam pomaže da oblikujemo savjest, da se borimo protiv zlih sklonosti, da dopustimo Kristu da nas liječi te da napredujemo u životu Duha (KKC 1458). Kod ispovijedi važno je navesti sve teške grijehe po vrsti i broju kojih je čovjek svjestan nakon pomnog ispita savjesti. Ukoliko bi se namjerno izostavio neki od grijeha tada ispovijed nije cjelovita te bi se što prije trebao ispovjediti prešućeni ili zaboravljeni grijeh. Svaki vjernik koji je došao do dobi rasuđivanja, obvezan je barem jedanput godišnje iskreno ispovjediti svoje teške grijehe.
Biskupi svećenici su službenici sakramenta pokore. Svećenik koji po kanonskim zakonima ima ovlast odrješivanja jest opunomoćeni službenik sakramenta pokore, te on u ime Presvetoga Trojstva izriče odrješenje. To je najsvečaniji čas sakramenta pokore.
Kako se ispovjediti?
Kada pristupiš k svećeniku pozdravi: Hvaljen Isus i Marija!
Zatim se prekriži: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Svećenik će ti odgovoriti i zazvati na tebe blagoslov. Potom reci kada je bila posljednja ispovijed, prije koliko vremena. Slijedi ispovijed grijeha po sjećanju. Nemoj nabrajati ono što nije učinjeno ili ispovijedati tuđe grijehe… Ako imaš kakvih pitanja ili nejasnoća, možeš o njima upitati svećenika…
Kada završiš, možeš reći: Molim pokoru i odrješenje od grijeha.
Svećenik će te možda još štogod upitati ili ti reći riječi pouke i ohrabrenja. Pozorno poslušaj što će ti odrediti kao pokoru i nastoj to što prije izvršiti.
Slijedi čin kajanja:
Kajem se od svega srca što uvrijedih Boga, najveće i najmilije dobro. Mrzim na sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti (ili neki drugi čin kajanja).
Svećenik zatim moli molitvu odrješenja:
Bog, milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svojega Sina i izlio Duha Svetoga na oproštenje grijeha. Neka ti po služenju Crkve on udijeli oproštenje i mir. I JA TE ODRIJEŠUJEM OD GRIJEHA TVOJIH U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA.
Ti odgovori: Amen, i prekriži se.
Svećenik: Gospodin ti je oprostio grijehe; idi u miru. Odgovori: Bogu hvala.