Briga za starije i bolesne
Ako vi ili netko od vaših bližnjih želi primiti bolesničko pomazanje, pozovite svećenika. Ako se bolesnik nalazi u bolnici, obično na oglasnoj ploči piše telefonski broj svećenika – bolničkog kapelana, kojega možete pozvati.
Ako je netko bolestan i želi primiti sakramenat bolesničkog pomazanja, a nalazi se kod kuće. Pozovite župnika. Za bolesničko pomazanje se ne zove samo kad je sve već gotovo. Svećenika se poziva i ako nekome malakšu snage, kao i ako se netko sprema na operacijski zahvat.
Za kontakt svećenika posjetite kontakt stranicu.
O sakramentu Bolesničkog pomazanja
S misterijem patnje suočavamo se osobito u bolesti. U bolesti, vlastitoj ili tuđoj, doživljavamo što znači trpjeti i biti ispunjen strahom i tjeskobom pred neizvjesnom budućnošću i pred smrću. Bolest i patnja su stanja koja duboko pogađaju čovjeka, potiču ga na razmišljanje o životnome smislu, ali ga i stavljaju na kušnju trpljenjem, osjećajem prolaznosti i nemoći, a često i osjećajem osamljenosti i napuštenosti. Izjave i odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, NDS 2022., br. 78 (dalje: Sinoda). Bolest je iskušenje za našu vjeru, za naše pouzdanje i za našu ljubav. S patnjom i s bolešću se treba suočiti, ali bolest se ne može općenito smatrati kaznom kojom bi pojedinci bili kažnjeni za vlastite grijehe (usp. Sinoda, br. 78). Koji je smisao patnje i bolesti u Božjem naumu i planu spasenja i oslobođenja čovjekova i svega stvorenja, mi kršćani otkrivamo u Isusu Kristu, koji je bio posebno pažljiv prema onima koji su trpjeli: poklanjao im je svoju prisutnost, oslobađao ih je tjeskobe i grijeha, na čudesan ih je način ozdravljao.
Isus je svojoj zajednici – Crkvi – povjerio da bude prisutna među bolesnima i svima koji pate i da se za njih brine onako kako im je on bio prisutan i kako se on brinuo za njih. Samom ovom brigom ustanovio je sakrament bolesničkog pomazanja.
Sakrament Bolesničkog pomazanja ima svoje biblijsko utemeljenje u poslanici apostola Jakova u kojoj nas apostol Jakov poziva: “Boluje li tko medu vama? Neka dozove starješine (prezbitere, svećenike) Crkve! Oni neka mole nad njim, mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se” (Jak 5,74-15).
Mnogi se, nažalost, danas boje ovoga sakramenta misleći da je to sakrament koji naviješta smrt. Takvo mišljenje je plod dugogodišnjih povijesnih rasprava kome i u kojemu trenutku podijeliti taj sakrament. Do danas još uvijek nije nestala višestoljetna praksa da se Bolesničko pomazanje dijeli umirućima, pa ga i danas neki nazivaju „posljednje pomazanje“. Mnogi bojeći se toga da je to zaista posljednje pomazanje, na kraju i umiru bez tog sakramenta. Isto tako, mnogi ukućani bojeći se da se bolesnik ne uplaši tog sakramenta, svećenika zovu kad je čovjek u komi i kad nije svjestan. A bilo je i slučajeva da neki zovu svećenika kada je već nastupila smrt. Ako je nastupila smrt tada se ne podjeljuje sakrament Bolesničkog pomazanja.
Sakrament Bolesničkog pomazanja je susret uskrslog Krista i njegove zajednice (Crkve) s bolesnom braćom. Ovim sakramentom bolesnik prima milost Duha Svetoga, snagu da izdrži u patnji i da lakše podnosi boli. Isto tako, taj sakrament pripomaže spasu svega čovjeka, pridiže ga s pouzdanjem u Boga, jača protiv napasti Zloga i tjeskobe smrti, tako da bolesnik može ne samo svoje nedaće hrabro podnositi nego se i protiv njih boriti, pače da postigne ozdravljenje, ako mu je to od koristi za duhovno spasenje. Bolesniku se ovim sakramentalnim pomazanjem također opraštaju grijesi ako se bolesnik ne može ispovjediti.
Sakrament bolesničkog pomazanja može se dijeliti svim vjernicima koji su teže bolesni (npr. prije operacije uslijed opasne bolesti, starijim i bolesnim osobama kojima su tjelesne snage znatno popustile i sl.). Sakrament se dijeli bolesniku koji je za taj sakrament pravo raspoložen i prikladno pripravljen (Sinoda 79 §5). To je sakrament koji se može ponoviti više puta ako je u toku bolesti došlo do pogoršanja ili ako je nakon ozdravljenja čovjek obolio od druge bolesti. Kada se ovaj sakrament dijeli umirućima tada se dijeli POPUDBINA (hrana za putovanje u vječni život).
Redoviti djelitelji ovoga sakramenta su biskupi i svećenici. Na početku slavlja se bolesnik mora ispovjediti ako je u stanju svijesti. A sakrament Bolesničkog pomazanja ima slijedeće dijelove: Uvodne dijelove, čitanje Božje riječi, obred pomazanja i završni obred. Prikladna tvar za podjelu sakramenta je maslinovo ulje ili po potrebi drugo biljno ulje kojega blagoslivlja biskup na Veliki Četvrtak. U nedostatku toga ulja svećenik može blagosloviti ulje kojim će pomazati bolesnika. Za vrijeme slavljenja sakramenta bolesničkog pomazanja svećenik maže bolesnika svetim uljem na čelu i rukama (ili drugim dijelovima tijela) govoreći: OVIM SVETIM POMAZANJEM I SVOJIM PREBLAGIM MILOSRĐEM NEKA TE GOSPODIN MILOŠĆU DUHA SVETOGA POMOGNE.
Bolesnik i zajednica: AMEN.
NEKA TE SLOBODNA OD GRIJEHA SPASI I MILOSTIVO PRIDIGNE.
Bolesnik i zajednica: AMEN.
Važni naglasci o sakramentu Bolesničkog pomazanja
Sakrament Bolesničkog pomazanja prvenstveno je ustanovljen za bolesnike, a ne za umiruće. Zato se podjeljuje za vrijeme bolesti, a ne tek na kraju života. To je sakrament cjelokupnoga spasenja, a ne samo tjelesnog zdravlja. To je sakrament vjere, a ne magije: treba ga podijeliti, po mogućnost, i kada je bolesnik svjestan sakramenta, a ne tek u posljednjem stadiju života. Bolesničko pomazanje je sakrament cijele zajednice, a ne samo pojedinca. Cijela Crkva preporuča bolesne Gospodinu. Ovaj sakrament učvršćuje nadu i živu vjeru u Krista trpećega i proslavljenog. On bolesnicima daje okrepu vjere, a u ukućanima budi smisao za nadzemaljske stvarnosti.
Umirućima se može podijeliti Popudbina. To je hrana za put koja prati kršćanina na putovanju s ovoga života u drugi. Popudbina Tijela i Krvi Kristove snaži vjernika i daje mu zalog uskrsnuća, prema Gospodinovim riječima: “Tko blaguje moje tijelo i pije Krv moju, ima život vječni: i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan” (Iv 6,54). Pričest kao popudbina posebni je dar sudjelovanja na otajstvu smrti Gospodinove i njegovog prijelaza k Ocu. Zato neka vjernici taj sakrament ne odgađaju, nego neka prime njegovu snagu dok su još pri svijesti.