Gost: Rene Medvešek
glumac, redatelj i profesor scenskog govora
Prva tema, prvi naš susret petkom nosio je zanimljiv, pomalo i “klikbejtaški” naslov: Bog na kazališnim daskama. I ja sam se pitao o čemu će nam to Rene govoriti. Hoće li tu biti o riječi o raznim uprizorenjima Boga, tijekom kazalište povijesti? O tome, kakav su kazališni redatelji imali pogled na Boga, kako su glumci glumili Boga? Ipak, ništa od toga. Rene nije govorio. Rene je svjedočio. O svojim životnim traganjima, traženju smisla i vrijednosti, ispraznostima (kazališnog) svijeta i pronalaženju istinskog ispunjenja i zadovoljstva, rekao bih i radosti – u smislenom odnosu s Bogom. U toj radosti naši problemi ne nestaju, oni su tu i dalje. Ali naš pogled ne mora više biti usmjeren na njih, mi tada gledamo lijepe stvari, primjećujemo što sve imamo, što nam je sve Bog darovao. Već na samom početku nam je osvijestio istinu – da smo svi mi u životu glumci. I sam sam živio život pod raznim maskama. Ipak, spoznavši u srcu onu Pavlovu ‘kad sam slab onda sam jak’, dozvolio sam sebi da smijem biti slab i počeo skidati maske. I osjetio ljepotu slabosti. Hvala ti Gospodine na toj istini, hvala Ti za živu zajednicu u Kerestincu, hvala Ti što po ljudima koji će nam doći želiš poručiti da ‘sve možemo u onome koji nas jača’
Napisao Darko Boro
